Halina Pošvjatovska, "Izabrane pesme"


HALINA POŠVJATOVSKA

Izbor iz knjige IZABRANE PESME u izdanju Narodne biblioteke "Stefan Prvovenčani" iz Kraljeva, edicija POVELJA; prevod Milica Markić. 




KONJUGACIJA

proći ću
proći ćeš
proći će
prolazimo
prođimo
voda lišće sprala jošikovo

nad vodom
jova
crvena
kisne promrzla
prolazim
prolaziš
prolazi
svejednako u osami

prošao si
prošla sam
više nas nema
a taj šum nad nama
to vetar je
još on će samo beskrajno da veje

nad nama
nad vodom
nad zemljom


PESMA O LJUBAVI

/u znak sećanja na Amadea Modiljanija i Žanu Ebitern/

njih dvoje
preko srčanih zalistaka
jasno vidljivi
iz profila
uramljeni u bol kao u zlato
gledaju
obešeni
na astralnom ekseru

noć kao zid
iza njih
svemir s ravnodušnim
očima zvezda
i samo oni – usamljeni
na oronulom prozoru
zemaljske ulice

a govorili su da ljubavi nema
lagali da je umrla u sanatorijumu
gorkom od zapeva karbolne kiseline
podlegla vrlo ljudskoj jektici

pod visokim krovom
međutim
prozor
sa saksijom pelargonije
crveno procvetao
ljubav se – palim laticama
osula


 

* * *

u letnjem izobilju
žalim se na glad
naboranim ptičjim krilima zavidim
tamnom zelenilu bašti
nebu
na kom sunce
zlatni plod stani

glad glad
usta puna gladi
prsti od gladi skvrčeni
savijam ih izvijam
sunčevim zracima tražim
punoću ovalnog štita

i moje telo
vetrom kidano
zrelo
zanjihano na grani života
kao zeleni papagaj
kolebljivo ga
podajem
mekim rukama oblaka

u stalnom kovitu
kikoće se poda mnom
zemlja


DISONANCA

svet je tako mali
svet samo dva sprata ima
na gornjem si ti
teško dišeš
pored tebe stoji večnost
mračna

po skalinama mukotrpno
hodam u dugačkoj pižami
otirem usta
toplom vlažnom rukom
pokrivam usta
za mnom
ide večnost
obe
stajemo pred tvoja vrata

čela oslonjena
bezglasne
ko raspet na strujni krik
lakomo hvatamo dah
brojimo jen...dva...tri...

svet samo dva sprata ima
samo dva
omanja
sa zvezdama koje opisuju krugove

zašto je tako teško da se umre?




* * *

lirika nije opala s poslednjim listom
gole grane
korenju
šapuću parabolu o vraćanju godišnjih doba
korenje nema duboku veru
a ipak uzima sokove

lirika
između nevere i topline
zatečena
navire
u smeđim granama

poslednji leptir
htede je uzeti
na krilima odneti zaplenjeno blago
ali je lirika
ostala u korenju


VELIKOPOSNO PREDANJE

pre dve hiljade godina
deva u Galileji je donela na svet
novorođenče

dete je bilo beskrajno nago
a ona nije imala ništa
sem ljubavi

i tako je raslo
grejano dahom
dok nije doraslo
za mržnju

i ljudi su ga prikovali za drvo
a ona je gledala

zatim se – kažu – vaznela na nebo
a mogla je isto tako sići u bol
toliko je dubok bio



*  *  *

svetu nasprama
samo dve vilice je imao
dve vilice oružane zubima
malo je to

jer gde je filozofija bitka
gde teologija
gde vera u belo

on je verovao samo u čovekove ruke
koje donose hranu
a kadikad i smrt

podjednako zahvalan
za hranu
i za smrt


* * *

dolazi u moj stan
ko smrznuta roda
pitam je – poezijo, šta je bilo,

a ona mi odvraća
da već je domaća
i traži mi kap mleka

i ja je ne hranim
nikad do kraja je ne zasitim
i krilima ne verujem spuštenim

jer znam da će procvetati
ko što zemlja procveta s proleća
i odneće je iz moje kuće


* * *

trn moje mašte
ponekad reč zapali
a ponekad miris soli
i osećam pod sobom
brod ko na iglama
i okean bezmeran
nema obala
zatvorena u ljusci drveta
čudesno sam slobodna
ne volim nikoga
i ništa


Halina Pošvjatovska rođena je 1935. godine u poljskom gradu Čenstohova kao Halina Miga. Pred kraj rata, njena porodica se nekoliko dana skrivala u podrumu, i taj kratkotrajni zbeg fatalno se odrazio na zdravlje desetogodišnje devojčice – bolnice će postati njeno prirodno stanište, i veći deo života provešće u sanatorijumima. I svog budućeg muža, Adolfa Pošvjatovskog, studenta Više filmske škole u Lođu, upoznaće takođe u sanatorijumu, i vrlo brzo ostaće mlada udovica. Po završenoj gimnaziji, te nakon izvršene prve operacije srca, sa herojskom pasioniranošću upisala je studije na čuvenom Smit koledžu najvećem univerzitetu u Masačusetsu, gde je studirala i Silvija Plat. Učila je četiri jezika, studirala filozofiju, logiku. Iako su joj stipendije odobrila tri američka univerziteta (Standford, Ilinois i Čikago), tri godine kasnije, savladana čežnjom, ona se ipak ukrcala na brod „Batori“ i vratila u zemlju da bi upisala studije filozofije na Jagjelonjskom univerzitetu u Krakovu. Objavila je tri zbirke pesama: Idolopoklonička himna (1958), Današnji dan (1963), Oda rukama (1966), a posthumno, 1967. godine objavljeni su zbirka Još jedna uspomena (1967), kao i kratki autobiografski roman Priča za prijatelja. Preminula je u svojoj trideset drugoj godini, nakon druge operacije srca, u Varšavi 1967. godine.
Spada u red najznačajnijih poljskih pesnikinja čije pesme odolevaju vremenu. Žanrovski gledano, predstavnica je ispovedne lirike, najdoslednije u posleratnoj poljskoj poeziji, u kojoj se otvorila bezrezervno, po mišljenjima pojedinih kritičara i do granice egzibicionizma. Nazivali su je poljskom Sapfe. Pesnik Stanislav Grohovjak definisao je njeno stvaralaštvo fenomenom autentičnog erotizma, dok je Adam Zagajevski isticao da njena poezija godinama ne gubi ništa od svoje energije, nervature, trepeta, čulnosti. Svojim neobično senzualnim i eteričnim pesmama o ljubavi, čežnji, smrti – upisala se u tradiciju poljske poezije kao još jedan rasni ukleti pesnik. Pozamašan broj poštovalaca i poklonika njene poezije i dalje se divi njenoj fantastičnoj ritmici, avangardnom pulsu i slikovitosti. Njene pesme pisane su krvlju, erotika u njenim pesmama tesno je povezana sa iskustvom konačnosti. Pisala je poeziju sopstvenim životom, njena biografija je interpretacijski ključ njene lirike. Bio je to život kratak, stigmatiziran bolešću, patnjom i bolom, i više je ličio na trku sa smrću nego na život.

(iz pogovora prevoditeljke Milice Markić)   

Popularne objave

Dostojevski, "Braća Karamazovi"- Đavo. Mora Ivana Fjodoroviča

Mensur Ćatić PESME

VASKO POPA "IGRE"

NIKITA STANESKU, JAKOVLJEVA BORBA S ANĐELOM ILI IDEJA O "TI"

Borhes PESME

Branko Miljković Tragični soneti

Dostojevski, "Braća Karamazovi" - "Pobuna", "Veliki inkvizitor" (odlomci)