Milan Dobričić, "CEĐ", "O" (odlomci)
MILAN DOBRIČIĆ, „CEĐ“ PACKA Krcata čekaonica. Starice neprekidno razgovaraju, dve studentkinje ćaskaju na uglu, taksista drema, slepac ćuti. Sparno. Pauza od pola sata je čisto čekanje, bez iščekivanja. Deblja studentkinja maše rukama i dokazuje koleginici da je trudna, ovoga puta zasigurno. Smešno. Mršavica prebacuje nogu i otkriva belu butinu savršenog oblika. Divan prizor za odmaranje očiju. Uživam. Babe pričaju, taksista drema. U crnim naočarima blesnu beonjača. Slepčeva zenica pilji u mene. Prekorno. POLJUBAC Nakon potopa, na kaljavom brdu iznad sela slikao sam livade. Tik iza leđa začuh glasan poljubac. Okrenuh se. Grudi mi se skupiše. Preda mnom je stajao čovek u maslinastozelenom ratnom odelu, vlažnih usana, sa mrvicama hleba u gustoj bradi. Disao je glasno, gledao me prodorno i čačkao nos. Stresoh se. On raširi oči, kao da očekuje odgovor na postavljeno pita