Posts

Showing posts from December, 2020

Dve pesme o moru - Ivan V. Lalić i Dušan Matić

Image
  IVAN V. LALIĆ    MORE   /Jeremija 31,3/   To iscurelo je ulje iz mašine Prvoga pokretača; još se hladi, Eon po eon, još iznutra radi Po taktu prapočetka; iz modrine Kulja vrv larvi vidljivoga sveta I sve što sadržano je u slutnji Njegovog ozverenja, kolopleta Molekula i vatre: more tutnji.   Tu celost što na zbir nesvodiva je Ti razlažem na prizore u duhu, Neuvežbanom da svari, da shvati Ograničeni beskraj; more traje U odlomcima, u blesku, tišini Paslike zvučne sleđene u sluhu Posle oluje; i ne možeš znati Ni pravo, tajno ime toj modrini,   Pa kažeš: more, a misliš na svašta, Na letnji dan, na brodovlje, na luke – Postupkom uhodanim, kojim mašta Pretvara slutnju u slike i zvuke, Večnost bi hteo da se saobrazi Potrebi da je izričeš, i tako Hraniš i plamen gde sagori svako Smrtan, uvek u istoj parafrazi   Zaboravljenog izvornika. More, More na suncu i u noćnoj mori Nekog Kolumba nasukanog, ili Voda što krotko pokori