Nemačka lirika, čitana na sastanku kluba 27.10.2018.


MARIJA LUJZA KAŠNIC (Marie Luise Kaschnitz)

TRIPUT

Triput je udovica išla pustopoljem,
Tad ne beše proleća, leta, jeseni ni zime.
Sred pustopolja sedeo je muž njen, najmiliji,
I prvi put je klekla, obgrlila mu krilo,
Rekla, stavili smo zimnicu
Kiselu i slatku. Skupljamo prve orahe.
Deca pišu slovo A i slovo O.
Zbogom ostaj, a mrtvac klimnu glavom.

Triput je udovica išla pustopoljem,
Tad ne beše dana, noći, jutra ni večeri.
Sred pustopolja sedeo je muž njen, najmiliji,
I drugi put je ruku svoju na grudi mu stavila,
Rekla, sneg je pao, prozori cvetaju,
Jež spava zimski san,
Deca peku mesece i zvezde.
Zbogom ostaj, a mrtvac klimnu glavom.

Triput je udovica išla pustopoljem,
Tad ne beše vode, vatre, vazduha ni zemlje.
Sred pustopolja sedeo je muž njen, najmiliji,
I treći put ga je gledala, dodirnula nije.
Rekla, odgrnuli smo leje,
Zemlja u našoj bašti crna je i masna,
Deca spaljuju zimu.
Zbogom ostaj, a mrtvac klimnu glavom.

Još jednom pođe udovica, ne nađe pustopolja više.
Visoka beše trava, prepleteno zurilo grmlje,
Margarite su cvetale, i ruže, nicao različak.
Zbogom ostaj, a sunce klimnu glavom.

(Preveo I.V.Lalić)



INGEBORG BAHMAN (Ingeborg Bachmann)

NA PLEVI PORUGE

Ne kažem: to beše juče. Sa bezvrednim
letnjim novcem u džepovima mi opet ležimo
na plevi poruge, u jesenjem manevru vremena.
Bekstvo letom ka jugu ne koristi
nama k’o pticama. Večerom plove mimo mene
ribarske barke i gondole, i ponekad me
pogodi parče mermera sitog od sna,
tamo gde sam ranjiva – u oko – svojom lepotom.

U novinama čitam mnogo o hladnoći
i posledicama njenim, o budalama i mrtvacima,
o prognanima, ubicama i mirijadama
ledenih santi, ali malo o onom što mi godi.
A i što? Pred prosjakom što dođe u podne
zatvaram vrata, jer nije rat, i čovek može
da uštedi sebi taj prizor, ali ne
pod kišom neveselo umiranje lišća.

Hajde da putujemo! Hajde da ispod čempresa
ili ispod palmi, ili u gaju pomorandži
gledamo po sniženoj ceni zalaske sunca
kojima ništa nije ravno! Hajde da zaboravimo
neuzvraćena pisma jučerašnjici!

Vreme čini čuda. Ali kad dođe u loš čas,
sa kucanjem krivice; mi nismo doma.
U podrumu srca, budna, nalazim sebe opet
na plevi poruge, u jesenjem manevru vremena.

(B.Živojinović)   

INGEBORG BAHMAN

OBJASNI MI, LJUBAVI

Tvoj šešir tiho se diže, pozdravlja, lebdi na vetru,
nepokrivena ti glava oblake ganu,
srce je tvoje zabavljeno drugde,
novim se jezicima uče tvoja usta,
trava trepetljika sve više osvaja predeo,
leto raspaljuje i gasi zvezdasto cveće,
slep od pahulja ti dižeš svoje lice,
smeješ se, plačeš, od samog sebe propadaš,
šta ti se može još desiti –

Objasni mi, ljubavi!

Paun, svečano začuđen, širi rep,
golub kostreši svoju ogrlicu,
vazduh se proteže, prepun gukanja,
kriči patka, sva zemlja divlji med
usrkuje, pa i u krotkome parku
svaku je leju obrubio zlatan prah.

Rumeni se riba, pretiče ceo roj,
sunovraća se kroz pećine u korale.
Škorpija igra plašljivo po zvuku
srebrnog peska. Izdaleka insekt
oseća miris najdivnije svoje;
da mi je samo čulo koje on
ima, i ja bih osetila kako
pod oklopom joj prelivaju se krila
i krenula k dalekoj vreži jagoda!

Objasni mi, ljubavi!

Voda zna govoriti,
talas za ruku uzima drugi talas,
u vinogradu bubri puce i pada.
Kako iz doma bezazleno izlazi puž!
Kamen je kadar da drugi kamen smekša!

Objasni, ljubavi, ono što ja ne umem:
Zar da se celo ovo kratko i grozno vreme
jedino s mislima družim, a da sama
niti upoznam što drago, niti što drago učinim?
Mora li čovek da misli? Zar niko
ne primećuje da on nije tu?

Ti kažeš: drugi duh računa na njega...
Ne objašnjavaj. Ja vidim daždevnjaka
Kako kroz svaki plamen ide.
Nit ga jeza goni, nit ga išta boli.

(B. Živojinović) 

INGEBORG BAHMAN

ODGOĐENO VREME

Stižu okrutniji dani.

Do opoziva odgođeno vreme
pomalja se na vidiku.
Uskoro moraš zavezati cipele
i oterati pse u primorska dvorišta.
Jer su se utrobe riba
ohladile pod vetrom.
Ubogo svetlost vučca gori.
Tvoj pogled krči put kroz maglu:
do opoziva odgođeno vreme
pomalja se na vidiku.

No onamo tvoja voljena tone u pesak,
on se penje uz njenu lepršavu kosu,
prekida joj reč,
naređuje joj da ćuti,
zatiče je smrtnu
i voljnu za rastanak
posle svakog zagrljaja.
Ne osvrći se.
Zaveži cipele.
Oteraj pse.
Baci ribe u more.
Ugasi svetlost vučca!

Stižu okrutniji dani.

(B. Živojinović)




HELMUT HAJSENBITEL (Helmut Heissenbuttel)


PAMFLET IX

umoran od grimase samopokazivanja
nedosežan u vrtuljku povratnih prilika
susedan šumovima železničkih stanica
s one strane mogućih rastanaka
neprepoznat u obaveznosti ljudskog saobraćanja
kratkovečan u nadi ponovnog viđenja
hipotetično prisutan
jer je pokušaj jedino jemstvo
jer je pokušaj jedini dokaz

(I. V. Lalić)



HELMUT HAJSENBITEL

JEDNOSTAVNE REČENICE

dok ja stojim senka pada na zemlju
jutarnje sunce skicira prvi crtež
cvetanje je smrtonosan posao
izjavio sam svoju saglasnost
živim

(I. V. Lalić)



GINTER AJH (Gunter Eich)

INVENTAR

To mi je kapa,
to je šinjel,
to je moj brijač
u platnenoj kesi.

Moja konzerva:
tanjir i pehar;
urezah ime
u beli lim.

Urezah ovim
skupocenim čavlom,
koji od požudnih
očiju skrivam.

Vunene čarape
u kesi za hleb,
i nešto što nikom
odati neću,

to mi je noću
glavi uzglavlje.
Ovaj karton
na zemlju prostirem.

Najviše volim
srce od olovke:
što obnoć smislim,
to obdan piše.

To je moj notes,
to šatorsko krilo,
to mi je peškir,
to konac moj.

(B. Živojinović)

GINTER AJH

NA PRIMER

Na primer jedro.

Prevesti reč u reč
što obuhvata so i katran
i od lanenog je platna,
sadrži miris,
smeh i poslednji dah,
crvena i bela i narandžasta,
kontrole vremena
i božanskog patnika.

Jedro i nejedro,
pitanje
koje ište enciklopedije
i jedan uzvik
kao odgovor.

Između Šeneberga
i zvezdanog prostirača
mistično mesto
i kamen mudraca.

Zadatak, postavljen
za doba posle smrti.

Preveo B. Živojinović



BERTOLD BREHT

EPITAF

Tigrovima utekoh.
Stenice nahranih.
Proždraše me
Osrednjosti.

Prevod I.Ivanji


BERTOLD BREHT

PROMENA TOČKA

Sedim kraj druma.
Šofer menja točak.
Nije mi se sviđalo odakle dolazim.
Neće mi se sviđati kuda odlazim.
Zašto promenu točka
Posmatram sa nestrpljenjem?

Prevod I. Ivanji

BERTOLD BREHT

MASKA ZLOTVORA

Na mome zidu visi japanska rukotvorina
Od drveta, maska zlog demona, zlatno lakirana.
Pun saučešća gledam
Nabrekle žile na čelu, koje pokazuju
Koliko je naporno zao biti.

(Preveo I. Ivanji)




GOTFRID BEN (Gottfried Benn)

STATIČNE PESME

Biti razvitku tuđ
dubina je mudraca,
deca i dece deca
ne uznemiravaju ga,
ne prodiru u njega.

Zastupati pravce,
delati,
doputovati, otputovati
znak je jednog sveta
koji ne gleda jasno.
Pred mojim prozorom
- kaže mudrac -
dolina se pruža,
u njoj senke skupljaju se,
dve topole rube jedan put,
ti znaš - kuda.

Perspektivizam
drugi je izraz za njegovu statiku:
postavljati linije,
voditi ih dalje
po zakonu vreže -,
vreže vrcaju -,
a i jata, vrane
isterati u zimski ruj ranih nebesa,

pa pustiti ih, nek potonu -,

ti znaš - kome.

Preveo I.V. Lalić



GEORG TRAKL

U STARI SPOMENAR

Neprestano se vraćaš, melanholijo,
o, blagosti usamljeničke duše.
Okončava se žarenje zlatnog dana.
Bolu se skrušeno strpljivi priklanja
brujeći blagoglasjem i mekim ludilom.
Gle! smrkava se već.
Opet se vraća noć i jauče smrtno stvorenje,
a i još jedno pati s njim.
Drhteći ispod jesenjih zvezda
svake se godine dublje priklanja glava.


GEORG TRAKL

N
OĆ

Tebe opevam, divlja razrovanosti,
u noćnoj buri
nagromadana planino;
vi sive kule iz kojih kuljaju
paklene čuvide,
ognjeno zverje,
hrapava paprat, smrče,
kristalno cveće.
Beskrajna muka
što si se domogao Boga,
blagi duše
koji uzdišeš sred slapa vode,
među uskolebanim borjem.

Zlatno plaminjaju uokrug
vatre naroda.
Niz crnkaste litice
stropoštava se opijen smrću
ražaren vihor,
plavi talas
glečera,
i silno tutnji
zvono u dolini:
ognjevi, kletve
i tamne
igre sladostrašća,
juriša na nebo
okamenjena glava.

Prevod B. Živojinović




IVAN GOL (YVAN GOLL)

SLANO JEZERO

Mesec kao životinja zimska liže so tvojih ruku,
No kosa tvoja peni se ljubičasto kao grm jorgovana
Iz kojeg zove iskusni mali ćuk.

Tu, za nas sagrađen, stoji grad sna za kojim tragasmo,

U kojem sve ulice crne su i bele.
Ti koračaš svetlucavim snegom obećanja,
Za mene su položene tračnice tamnog razuma.

Kuće su kredom ka nebu nacrtane
A vrata su im olovom zalivena;
Samo gore pod zabatima žute sveće rastu
Kao čavli za bezbrojne kovčege.

No ubrzo stižemo napolje do slanog jezera.
Tamo nas vrebaju dugokljune ledene ptice
S kojima se čitave noći goloruk borim,
Pre no što nam njino toplo paperje ne bude log.

Prevod I.V. Lalić




PAUL CELAN

NITASTA SUNCA
nad sivocrvenom pustolinom.
Poput drveta
visoka misao
maša se svetlosnog tona: ima
još pesama za pevanje s one strane
ljudi.

Preveo Zvonimir Kostić Palanski


PAUL CELAN

GOST

Dugo pre večeri
svraća k tebi onaj što je pozdrav zamenio tamom.
Dugo pre dana
budi se
i pre odlaska raspiruje san,
san kroz koji su odjekivali koraci:
ti ga čuješ kako premerava daljine
i svoju dušu bacaš onamo.

(Zvonimir Kostić Palanski)




PLATEN (Karl August Georg Maximilian Graf von Platen)

GAZELA

Čovekov bol ne znači ništa,
ni rana u dubini ništa,
ono što bolesnika muči
zdravome se ne čini ništa.
Pa još da nije kratak život
što čovek čoveku predaje,
jadnije zbilja ne bi bilo
na svetskoj pustolini ništa.
Jednolik prirodin je rođaj,
tisućolika smrt je njena,
ne pita svet o cilju mome,
tvom ropcu u tišini ništa;
ko neumitni usud voljno
na sebe ne primi, taj srdit
u grob svoj propada, i njega
ne toli u toj tmini ništa;
to svako zna, al’ svako rado
zaboravlja to svakog dana,
pa zato neću više reći
o svagdašnjoj sudbini ništa!
Zaborav’te da svet vas vara,
da želja samo želje rađa,
ne dajte da umine vašoj
ljubavi i veštini ništa!
Nek svak se nada da mu vreme
da što još nikom nije dalo,
jer svako žudi sve da bude,
a svak je u suštini ništa.

(Preveo B. Živojinović)





Popularne objave

Dostojevski, "Braća Karamazovi"- Đavo. Mora Ivana Fjodoroviča

Mensur Ćatić PESME

VASKO POPA "IGRE"

NIKITA STANESKU, JAKOVLJEVA BORBA S ANĐELOM ILI IDEJA O "TI"

Borhes PESME

Branko Miljković Tragični soneti

Dostojevski, "Braća Karamazovi" - "Pobuna", "Veliki inkvizitor" (odlomci)