Friday, July 29, 2016

Gustav Krklec: Srebrna cesta, Crna ruža






Gustav Krklec

Srebrna cesta

1

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova –

izađi u noć...idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi...idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.

2

Ti znadeš i sam, da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i – ako hoćeš – oluji prkosiš
olujom koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga, što te cestom prati.

3

Ne vjeruj noći, čovjeku ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik, što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.

Izađi u noć...idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi, druže...
Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi!

Gustav Krklec

CRNA RUŽA

Razbih sjetne snove strastima i strahom
na vratima šutnje! Kako tiho cvjeta
ruža mračnog srca, opijena dahom
neviđenog jutra sa onoga svijeta.

Tu sam! Ali nisam ni dušom, ni tijelom,
već nemirom koji primih tajnim tokom.
Tko mi prekri oči neprozirnim velom
pred tom zagonetkom ponorno dubokom?

Zašto tako bije uzbuđeno bilo?
Tko će, kad zakucam, da otključa vrata?
Oh, mnogo se, mnogo, sanjalo i snilo,
sini sada, zoro od srebra i zlata.

Samo jedan pogled u nebesa plava,
u bistrinu rijeka što teku bez daha,
šume zavičajne u kojima spava
zaljubljeni tetrijeb i košuta plaha.

Samo jedan stisak ruke zavodnice
sa rukom što skrivi krik krvave strave.
Miris njene kose! Oj, vi drage ptice
u letu!... O polja mirisna, i trave.

Samo jedna čežnja djeteta u podne,
da uhvati rukom raskošnog leptira,
kor sunčanih harfa iznad zemlje rodne –
cijeli svijet i svemir u fruli pastira.

Sve to preliveno kapljom, bestjelesnom,
toplijom od suze, sjajnijom od zvuka.
Pa zakucaj! Stupaj kao u snu svjesnom
u vječnost kroz vihor crnih slavoluka.

No comments:

Post a Comment