Tuesday, January 12, 2016

KENNETH PATCHEN

ZNAJU LI MRTVI KOLIKO JE SATI?

Stari čiča odloži svoje pivo.
Sine, reče,
(a jedna devojka priđe stolu za kojim smo sjedili:
i zamoli da joj, za Isusa Krista, naručimo piće.)
Sine, reći ću ti nešto, a da
Nitko nikad nije čuo nešto slično.
(a djevojka reče: Nemam ništa u programu večeras;
kako bi bilo da ti i ja pođemo k tebi?)
Ispričat ću ti priču o tome kako se moja majka
Susrela sa Bogom.
(a ja šapnuh djevojci: Nemam sobe,
ali možda...)
Popela se na vrh svijeta
A On je došao do nje i rekao
napokon si stigla kući.
(možda što?
Možda bih rado ostao ovdje i s tobom razgovarao.)
Moja je majka počela plakati, a Bog je
Uze u naručje.
(o čemu?
O, pa razgovarat ćemo...naći ćemo nešto.)
Rekla je to je bilo kao da joj se magla prevukla preko lica
I svjetlo bje posvuda i blagi glas reče
Ne moraš više plakati.
(o čemu bismo mogli cijelu noć razgovarati?
a ja rekoh ne znam.)
Ne moraš više plakati.

(Sepčić)

https://www.youtube.com/watch?v=UaY4yGNti1E

No comments:

Post a Comment