Odisej Elitis
Odisej Elitis (1911-1996)
Aksion esti:
Dakle evo me
poslušnik sam Kora
i ostrvlja egejskog
ljubavnik vatren poput srndaća
upućenik sa maslinovom grančicom
i ispijač sunca.
GODIŠNJICA
Doveo sam svoj život dovde,
do ovog belega gde se stalno
kraj mora rve mladost
na stenju, prsa
u prsa sa vetrom
kuda odlazi čovek,
koji je samo čovek i ništa drugo,
koji računa rosom svoje zelene
čase, vizije svoga sluha
vodama, krilima svoje griže savesti.
O, život
dečaka
koji postaje muškarac
stalno
kraj mora, dok ga sunce
uči
da diše tamo gde nestaje
galebova
senka.
Doveo
sam svoj život dovde,
beli
račun, crni zbir,
malo
drveća i malo
mokrog
šljunka,
laki
prsti da pomiluju čelo:
čije
čelo?
Cele
su noći jecala čekanja i ne postoji više
niko,
ne može
da
se čuje slobodan korak,
da
se pojavi osvežen glas,
krme
brodova zapljuskivaće vodom dokove
ispisujući
još plavlje ime na svom horizontu;
malo
godina, malo talasa,
nežno
veslanje
u
sidrišta oko ljubavi.
Doveo
sam svoj život dovde,
gorku
brazdu na pesku koja će nestati
-onaj
ko je video dva oka kako dodiruju njegovu tišinu,
i
spojio njihov sjaj zatvarajući hiljadu svetova,
neka
podseti na svoju krv druga sunca,
bliže
svetlosti
postoji
osmeh koji plaća za vatru -
ali
ovde u ovom predelu koji u neznanju tone
u
otvoreno i nemilosrdno more,
uspeh
gubi lišće
kovitlaci
krila
i
trenutaka vezanih za tle,
tvrdo
tle pod nestrpljivim
tabanima,
tle za vrtoglavicu,
ugašen
vulkan.
Doveo
sam svoj život dovde,
kamen
posvećen vlažnom elementu,
dalje
od ostrva,
dublje
od talasa,
u
susedstvu sa sidrima.
-Kada
prođu brodovi razbijajući žestoko
novu
prepreku i kad je pobede,
i
kad sa svim svojim delfinima zablista nada,
sunčani
dobitak u ljudskom srcu –
mreže
sumnje izvlače
neki
oblik od soli,
izvajan
s mukom
ravnodušan
i beo,
koji
skreće ka moru šupljine svojih očiju
podupirući
beskraj.
Peščanik
nepoznatog
I
Sunce
se pomamljuje, njegova vezana senka saleće more
Kućica,
dve kućice, dlan koji se otvara od svežine i miriše na svaku stvar
Plamenovi
plamenovi koji se usukuju i bude zatvorenu kapiju smeha
Vreme
je da se more suoči sa pogibeljima
Šta
hoćete pita zrak, šta hoćete pita nada dok skida beli kaput
Vetar
je odagnao žegu, dva oka premišljaju
Ne
znajući šta ih čeka jer im je budućnost teška
I
dan će doći kada će plovak oponašati sidro i osetiti ukus ponora
Doći
će dan kada će njihovo dvojno biće postati jedno
Više
ili niže od vrhova večeras okrnjenih pesmom
Nevažno
je Večernje, važno je drugde
Jedna
devojka, dve devojke, naginju se nad jasminom i nestaju
Ostaje
tanak mlaz vode da ih opeva ali su se noći spustile da ga ispiju
Veliki
golubovi i osećanja pokrivaju tišinu
Čini
se da toj strasti ne mogu odoleti
I
niko ne zna da li će se bol razgaliti s njima
Plovućci
su sve ređi, zvezde žmirkaju zaljubljenima
Sve
drhti, sve cepti, sve se spaja – besmrtnost je najzad došla
Nju
ištu ruke koje stežu sudbinu a ona se promenila i postala silovit vetar
-Izgleda
da je besmrtnost došla.
Iz
zbirke „Sunce prvo“ (1943.)
*
Napola
potopljene barke
brižljivo
obrađene oplate
vetrovi
po golim nogama
vetrovi
po zamuklim ulicama.
Kamene
stepenice,
mutavac,
ludak
i
napola oživela nada.
Silan
žamor, zvona
u
belim dvorištima
kosturi
na obali
slikarije,
katran, lakovi,
pripreme
za Petnaesti avgust
belo
rublje, plave ratne zastave
i
napola oživela nada.
*
Čitavog
dana hodili smo kroz polja
sa
ženama, zvezdama i psima
igrali
smo, pevali i pili svežu vodu
koja
izvire sa dna vekova.
Ugrabili
smo i časak od sumraka
zagledajući
se duboko u oči,
leptir
je izleteo iz naših grudi
a
uveče smo zapalili vatru
i
zapevali pesmu:
vatro,
lepa vatro, ne žali cepanice,
vatro,
lepa vatro, nikada ne budi pepeo
vatro,
lepa vatro, sagori i nas,
kaži
nam šta je život
nama
koji smo od dobrog roda.
*
Ispijajući
korintsko sunce
čitajući
natpise na mermernim spomenicima
obilazeći
vinogorja i mora
gađajući
trozupcem ribe u talasima
našao
sam ove stranice gde pesma sunca
kazuje
o predelu gde se žudnja zatvorila.
Pijem
vodu, berem voće,
zavlačim
ruku u granje vetra
limunovi
rasipaju polen leta,
zelene
ptice kljuju mi snove
a
ja uzmičem razrogačenog oka
gledajući
gde se ponovo rađa svet.