O prevođenju, Olgi Tokarčuk, poljskoj i srpskoj književnoj sceni - sa Milicom Markić, prevoditeljkom sa poljskog jezika

1. Kako izgleda biti profesionalni prevodilac u Srbiji, danas, dakle – ne baviti se prevodom pored drugih delatnosti – pisanja, izdavaštava, rada u kulturnim centrima ili časopisima, nego svu svoju radnu i kretivnu energiju usmeriti na književno prevođenje (zvuči kao nemoguć i neisplativ zadatak u današnje vreme)? Pre tačno dvanaest godina, kada sam ostala bez posla, odlučila sam se na rizičan korak prelaska na status samostalnog umetnika, i, ako izuzmem prvih nekoliko godina bazične konsolidacije, nisam zbog toga zažalila. Sada sam već izradila za sebe strategiju preživljavanja u uslovima sporadičnih, povremenih uplata. Živeti bez stalnih prihoda može izgledati neizvodljivo, ali ako čovek preuredi svoje životne potrebe i navike, to nije nemoguća misija, mada je za mlade ljude neprihvatljiva. Vidim to po svojoj deci, njihovi standardi za mene su astronomija. Odrasla sam, kao i ti, u Jugoslaviji kao Titov pionir, i mada nas od tog v...