Wednesday, September 24, 2014

E.E. CUMMINGS (1894-1963)

„MOJA SLATKA STARA ITAKODALJE“

moja slatka stara itakodalje
teta lucija tokom prošlog

rata znala je reći i što
više govorila je upravo
o tome zašto se svatko
bori,
moja sestra

isabela stvorila je stotine
(i
stotine) čarapa da se
ne spomene košulje protiv buha štitnike za uha

itakodalje remene itakodalje, moja
majka nadala se da
ću ja umrijeti itakodalje
junački naravno moj otac znao
je promuknuti govoreći kako je to
povlastica i kad bi samo on
mogao dok sam

ja sam itakodalje ležao mirno
u dubokom blatu i

takodalje
(sanjajući
i
takodalje, o
Tvome smijehu
očima koljenima i tvome Itakodalje)

(Slamnig)



„AL IZNAD SVEGA BIT ĆEŠ RADOSTAN I MLAD...“

al iznad svega bit ćeš radostan i mlad.
Jer ako mlad si, kojigod život nosiš

pristajat će tebi: ako radostan si
ti pristajat ćeš na sve što je živo.
Dečkodjev ne treba možda ništa nego djevodečka:
ja mogu tek onu od žena da volim posvema
čija svaka tajna natjera muško meso
prostorom da se odjene, a duh mu skine s vremena

da ikad išta misliš, bog te očuvaj
i (u milosti svojoj) dragu tvoju poštedi:
jer u tom smjeru leži spoznaja, fetalni grob
zvan napredak, neživa niječna nekob.

Od jedne ptice radije bih učio kako da pjevam
nego tisuću zvijezda učio kako da ne plešu.

(Šoljan)




OVO JE VRT: BOJE DOLAZE I ODLAZE

ovo je vrt: boje dolaze i odlaze,
krhke plave u pomutnji noći
jarke silne zelene mirne kad venu
zbiljske svjetlosti nalik kupelji pozlaćenog snijega.
Ovo je vrt: skupljene usne pušu
u frule netom izdjeljane kroz gusti mrak, i pjevaju
(treperavim strunama božanskih harfi)
nevidljiva lica zaneseno i lako.

Ovo je vrt: Vrijeme će sigurno učinit svoje,
i na oštrici Smrti počiva pokošeno mnogo više no jedan
cvijet,
u drugim zemljama gdje se pjevaju druge pjesme;
ipak Oni ostaju ovdje zadivljeni dok između
beskrajne duboke šume što vječno sniva
jedan izvor srebrnastih prstiju grabi svijet.

(Sabljak)