Blog Književnog kluba "Prejaka reč" (2014-2022)

Tomas Man, "Legenda o Josipu" (odlomci) Postoji li uopće vrlina koja ne bi bila izložena prijekornim oznakama i u kojoj se ne bi sjedinjavale suprotnosti kao što je ona što dijeli skromnost od gordosti? Pobožnost predstavlja prisnu povezanost svijeta sa historijom čovjekova „ja“ i njegove sreće, pa nema pobožnosti bez do uvredljivosti izraženog uvjerenja o posebnoj božjoj, upravo jedinstvenoj brizi za to čovječje „ja“, bez pomjeranja toga „ja“ i njegove sreće u središte svih stvari; to je upravo i opredjeljenje te vrlo snažne vrline. Njezina je suprotnost nestaranje za vlastito „ja“ i potiskivanje toga „ja“ u periferičan prostor nehajstva odakle ne može da proizađe za svijet bilo kakvo dobro. Tko do sebe ne drži, taj će ubrzo propasti. A tko do sebe drži, poput Abrahama koji je bio odlučio da će sam, i čovjek u njemu, služiti samo Najvišem, taj doduše izgleda kao čovjek s mnogo zahtjeva, ali će sa svojim zahtjevima postati blagoslov za mnoge. Upravo u tome dolaz...

MILAN DEDINAC TRAVA U SNU I NA JAVI Tri noći, tri puna dana opčinjen bejah od trave. Mesto Meseca i Sunca, druga sad gledah znamenja, i saznadoh da sagreših sa svoje mahnite glave što ljubljah dosada samo čari neba i kamenja, a travu poznavo nisam.Tri dana, tri teške noći rasla je meni kroz snove, na javi ta ista mora, pa strepeh već da mi lice, u zloslutnoj toj samoći, ah, neće nikada više zracima umiti zora. Tri noći, tri puna dana minuše bez svetla žarka, i ja ga uzalud čekah da dom i mene pozlati. Nada mnom cvetaše samo njegova utvarna varka: suncokret, mesto Sunca, koji se u nebu klati. Tri dana, tri teške noći prođe bez sunčeva zraka, pa mene, zveri i šume obuze predsmrtna strava. Ispod tog ogromnog Sveta koji se širi iz mraka ja videh da celim Svetom svud vlada svemoćno trava. Do podne svakoga dana iz grdnog kratera cveta bili su mlazevi trave s hukom iskonskih glečera, od podne u mrak tog grotla sve trave ovog Sveta vraćale su se, sumorne, ko zra...