UMBERTO EKO, "FUKOOVO KLATNO" (odlomak)

(...)

      Belbo nije izbegavao tu opštu prisnost, ali bilo je očito da je osuđuje i prezire. Obraćao se sa ti da bi pokazao da na prostakluk uzvraća prostaklukom, ali da između drske nametljivosti  i prave prisnosti  postoji nepremostivi jaz. Vrlo retko sam čuo da nekom kaže ti sa ljubavlju ili strašću, a tako se obraćao malobrojnim osobama, Diotaleviju, ponekoj ženi. Ako je nekog poštovao, a nije ga dugo poznavao, obraćao bi mu se sa vi. Tako je bilo i sa mnom, sve vreme dok smo radili zajedno, i ja sam cenio tu privilegiju.
      „A šta vi radite?“, zapitao me je , sada znam da je tako, sa simpatijom.
      „U životu ili u pozorištu?“, rekao sam, misleći na pozornicu kod Pilada.
      „U životu.“
      „Studiram.“
      „Idete na fakultet ili studirate?“
      „Nećete verovati, ali te dve stvari nisu u suprotnosti. Završavam diplomski rad o Templarima.“
      „Uh, to je baš gadno“, reče. „Zar to nije samo za zaluđenike?“
      „Ja se bavim pravim Templarima. Proučavam dokumente sa suđenja. A šta vi znate o Templarima?“
      „Ja radim u izdavačkoj kući, a u svaku izdavačku kuću dolaze i mudraci i ludaci. Zadatak urednika je da na prvi pogled prepozna ludake. Kad neko potegne Templare, gotovo uvek je reč o ludaku.“
      „Ne morate to ni da mi kažete. Ima ih ko pleve. Ali neće biti da baš svi ludaci pričaju o Templarima. Kako prepoznajete ostale?“
      „To mi je posao. Sad ću da vam objasnim, pošto ste mladi. Kad smo već kod toga, kako se zovete?“
      „Kazobon.“
      „Zar to nije lik iz romana Middlemarch?“
      „Ne znam. U svakom slučaju tako se zvao i neki renesansni filolog, čini mi se. Ali nismo u srodstvu.“
      „O tome ćemo drugi put. Hoćete li još nešto da popijete? Još dva, Pilade, hvala. Elem. Na svetu postoje kreteni, budale, glupaci i ludaci.“
      „Ko preostaje?“
      „Vi i ja, na primer. Ili, bez uvrede, bar ja. Ali sve u svemu, kad bolje razmislim, svako od nas spada u neku od ovih kategorija. Svako od nas je ponekad kreten, budala, glupak ili ludak. Da kažemo da je normalan onaj čovek kod koga su srazmerno pomešani svi ovi sastavni činioci, odnosno idealni tipovi.“
      „Idealtypen.“
      „Čestitam. Znate i nemački?“
      „Natucam, koliko mi treba za bibliografije.“
      „U moje vreme, ko je znao nemački nije morao ni da diplomira. Ceo život bi proveo kao neko ko zna nemački. Mislim da je danas tako s kineskim.“
      „Ja ne znam dovoljno nemački, zato ću da diplomiram. Ali da se vratimo na vašu tipologiju ljudi. Šta je genije, Ajnštajn, na primer?“
      „Genije je onaj kod koga jedan činilac vrtoglavo raste hraneći se ostalima.“ Otpio je gutljaj i rekao: „Dobro veče, lepotice. Jesi li ponovo pokušala da se ubiješ?“
      „Nisam“, odgovori ona u prolazu, „sad sam u kolektivu.“
      „Svaka čast“, reče Belbo, a onda se ponovo obrati meni: „Moguće je izvršiti i kolektivno samoubistvo, zar ne?“
      „A šta je s ludacima?“
      „Nadam se da niste suviše ozbiljno shvatili moju teoriju. Nije mi namera da preuređujem svet. Objašnjavam ko se u izdavačkoj kući smatra za ludaka. To je ad hoc teorija, u redu?“
      „U redu. Sad ja častim.“
      „U redu, Pilade, molim te, manje leda. Inače, piće ide pravo u krvotok. Elem. Kreten ne govori, on bali, guši se. Ne ume da jede sladoled nego ga lepi na čelo, toliko nema koordinaciju. Prolazi naopako kroz okretna vrata.“
      „Kako uspeva?“
      „Njemu to polazi za rukom. Zbog toga i jeste kreten. On nas ne zanima, lako se prepoznaje i ne dolazi u izdavačke kuće. Da ga zanemarimo.“
      „Zanemarimo ga.“
      „Budala je već složenija. To je društveno ponašanje. Budala uvek priča izvan čaše.“
      „U kom smislu?“
      „Ovako.“ Pokazao je kažiprstom na šank, tik pored svoje čaše. „On želi da priča o onome što je u čaši, ali obrni okreni, priča o nečem izvan nje. Ili, što se kaže, to je onaj koji se uvek blamira, čoveka kojeg je žena upravo ostavila upitaće kako je vaša lepa gospođa. Je li vam jasno?“
      „Jeste. Poznajem takve.“
      „Budala je vrlo tražena osoba, naročito u otmenom društvu. Jeste da sve dovodi u nepriliku, ali daje povod za ogovaranje. U pozitivnom vidu postaje diplomata. Priča izvan čaše i kad se neko drugi izblamira, pa tako skreće razgovor na druge teme. Ali nas ne zanima, nikad nije stvaralac, uvek prenosi tuđe misli, tako da ne donosi rukopise izdavačima. Budala ne kaže da mačka laje, nego priča o mački kad drugi pričaju o psu. On greši u pravilima za vođenje razgovora, a kad debelo pogreši, onda je to vrhunski. Mislim da spada u ugroženu vrstu, budući da je nosilac prevashodno građanskih vrlina. Njemu je potreban salon gospođe Verdiran, ili čak dom Germantovih. Je l’ vi studenti još uvek čitate te stvari?“
      „Ja čitam.“
      „Budala je bio Žoašen Mira koji je vršio smotru svojih oficira i ugledao jednog sa Martinika koji je bio sav iskićen odlikovanjima i upitao ga: „Vous etes negre?“ Oficir odvrati: „Oui mon general.“ A Mira će: „Bravo, bravo, continuez!“ I produži dalje. Razumete? Izvinite, ali večeras proslavljam istorijsku odluku u svom životu. Prestao sam da pijem. Jeste li za još jedno piće? Nemojte da odgovorite, inače ću se osećati krivim. Pilade!“
      „A glupak?“
      „A da. Glupak se ne ponaša pogrešno. On pogrešno razmišlja. To je onaj ko kaže da su svi psi domaće životinje, da svi psi laju, ali da su i mačke domaće životinje, što znači da i one laju. Ili da su svi Atinjani smrtni i da su svi žitelji Pireja smrtni, što znači da su svi žitelji Pireja Atinjani.“
      „Što je i tačno.“
      „Jeste, ali slučajno. Glupak može da kaže i nešto što je ispravno, ali iz pogrešnih razloga.“
      „Može da se kaže i nešto što je pogrešno, samo da su razlozi ispravni.“
      „Pa naravno. Zašto bismo se inače toliko mučili da budemo razumna bića?“
      „Svi veliki čovekoliki majmuni potiču od nižih oblika života, ljudi potiču od nižih oblika života, dakle svi ljudi su veliki čovekoliki majmuni.“
      „Nije loše. Već ste na pragu da posumnjate da nešto nije u redu, ali potrebno je još truda da dokažete šta i zašto. Glupak je krajnje podmukao. Budalu ćeš odmah prepoznati (o kretenu da i ne govorimo), dok glupak razmišlja gotovo kao ti, postoji samo sitna, skoro neprimetna razlika. On je majstor za paralogizme. Izdavačkom uredniku nema spasa, morao bi da izgubi čitavu večnost. Objavljujemo knjige mnogih glupaka, jer nam u prvi mah deluju ubedljivo. Izdavački urednik ne mora da prepozna glupaka. To ni akademiji nauka ne polazi za rukom, zašto bi moralo izdavačima?“
      „To ni filozofiji ne polazi za rukom. Ontološko učenje svetog Anselma je glupo. Bog nužno postoji kao biće sa svim savršenstvima, uključujući i postojanje. Brka postojanje u mišljenju sa postojanjem u stvarnosti.“
      „Da, ali je i Gonilonovo pobijanje podjednako glupo. Ja mogu da zamislim ostrvo u moru i kada to ostrvo ne postoji. Brka pojam slučajnosti i pojam  nužnosti.“
      „Sukob dvojice glupaka.“
      „Svakako, a Bog se ludo zabavlja. Odabrao je da bude nezamisliv samo da bi pokazao da su Anselm i Gonilon glupaci. Kakav uzvišeni cilj stvaranja, šta više, samog čina kojim Bog biva po svojoj volji. Sve u cilju razotkrivanja kosmičke gluposti.“
      „Glupaci su svuda oko nas.“
      „Nema nam spasa. Svi su glupi, osim vas i mene, ili bez uvrede, bar osim mene.“
      „Čini mi se da to ima veze s Gedelovim dokazom.“
      „Ne znam, ja sam kreten. Pilade!“
      „Ali ovu rundu ja častim.“
      „Posle ćemo podeliti. Epimenid Krićanin kaže da svi Krićani lažu. Kad to kaže on koji je i sam sa Krita, pa dobro poznaje Krićane, onda je to istina.“
      „To je glupo.“
      „Sveti apostol Pavle. Poslanica Titu. Čujte sad ovo: svi oni koji misle da Epimenid laže moraju da veruju Krićanima, ali Krićani ne veruju Krićanima, stoga nijedan Krićanin ne misli da Epimenid laže.“
      „Da li je to glupo ili nije?“
      „Odlučite sami. Rekao sam vam da se glupak teško prepoznaje. Glupak može čak i da dobije Nobelovu nagradu.“
      „Čekajte da razmislim... Neki od onih koji ne veruju da je Bog stvorio svet za sedam dana nisu fundamentalisti, ali neki fundamentalisti veruju da je bog stvorio svet za sedam dana, stoga niko ko ne veruje da je Bog stvorio svet za sedam dana nije fundamentalista. Da li je to glupo, ili nije?“
      „Bože dragi, moram da priznam... Ne bih znao. Šta vi kažete?“
      „Glupo je u svakom slučaju, čak i da je tačno. Krši jedno od pravila silogizma. Ne možemo da izvodimo opšte zaključke iz dve pojedinačne premise.“      
      „A šta ako ste vi glupak?“
      „Bio bih u dobrom i vekovnom društvu.“
      „E pa da, okruženi smo glupošću. A njihov logički sistem je drugačiji od našeg, pa je možda  zbog toga naša glupost njihova mudrost. Celokupna istorija logike sastoji se u pronalaženju prihvatljive definicije pojma gluposti. To je nesagledivo polje. Svaki veliki mislilac je glupak za nekog drugog mislioca.“
      „Duboka misao. Sad je dva po ponoći, Pilade uskoro zatvara, a još nismo stigli do ludaka.“
      „Evo, upravo sam došao do njih. Ludak se odmah prepoznaje. To je u stvari glupak, koji ne zna smicalice. Glupak pokušava da dokaže svoju tezu, njegova logika jeste nesuvisla, ali ipak postoji. Ludak se ni ne trudi da bude logičan,  njega protivrečnosti ne zaustavljaju. Po njemu sve može da bude dokaz za sve.. Ludak ima neku fiks-ideju i sve na šta naiđe može da bude potvrda za nju. Ludak se prepoznaje po tome kako nehajno shvata obavezu da nešto dokaže, kako je podložan otkrovenjima.

(...)

Popularne objave

Dostojevski, "Braća Karamazovi"- Đavo. Mora Ivana Fjodoroviča

Mensur Ćatić PESME

VASKO POPA "IGRE"

NIKITA STANESKU, JAKOVLJEVA BORBA S ANĐELOM ILI IDEJA O "TI"

Borhes PESME

Branko Miljković Tragični soneti

Dostojevski, "Braća Karamazovi" - "Pobuna", "Veliki inkvizitor" (odlomci)