Dostojevski, "Braća Karamazovi" - "Pobuna", "Veliki inkvizitor" (odlomci)
Iz uvodne napomene: Duševna drama Fridriha Ničea i Ivana Karamazova je ista – teorija amorala koji nije u skladu s moralnim težnjama ličnosti. Veličina Ničeovog duha, po mom mišljenju, ogleda se upravo u žestini i iskrenosti preživljavanja ove drame, inače tragično okončane – Ničeovim ludilom. Drugog puta iz Ničeove filozofije nema, i ne može da bude; da je on, pošto je napisao ono što je napisao, ostao uspešan malograđanin, kao što je ostao Volter pošto je napisao Kandida, to delo puno očajanja iz nevere, Niče bi bio običan beletrista, koji se u otmenoj prozi i stihovima vežbao na razne filozofske teme. Svojim bezumljem, više nego onim što je napisao, pokazao je pravi značaj i pravo značenje pitanja koja je razmatrao. Ničeov život predstavlja neophodan komentar, koji baca tragično svetlo na njegova dela i čini razumljivim istinske patnje Zaratustrine. S proročkom pronicljivošću, Dostojevski formuliše Ni...