Blog Književnog kluba "Prejaka reč" (2014-2022)

MILAN DOBRIČIĆ, „CEĐ“             PACKA             Krcata čekaonica. Starice neprekidno razgovaraju, dve studentkinje ćaskaju na uglu, taksista drema, slepac ćuti.             Sparno. Pauza od pola sata je čisto čekanje, bez iščekivanja.             Deblja studentkinja maše rukama i dokazuje koleginici da je trudna, ovoga puta zasigurno. Smešno. Mršavica prebacuje nogu i otkriva belu butinu savršenog oblika. Divan prizor za odmaranje očiju. Uživam.             Babe pričaju, taksista drema. U crnim naočarima blesnu beonjača. Slepčeva zenica pilji u mene. Prekorno.             POLJUBAC             Nakon potopa, na kaljavom brdu iznad sela slikao sam livade. Tik iza leđa začuh glasan poljubac. Okrenuh se. Grudi mi se skupiše. Preda mnom je stajao čovek u maslinastozelenom ratnom odelu, vlažnih usana, sa mrvicama hleba u gustoj bradi. Disao je glasno, gledao me prodorno i čačkao nos. Stresoh se. On raširi oči, kao da očekuje odgovor na postavljeno pita

Ivan Zrinušić BLISKOST Uporno mi izmiče to kakva se pomutnja dogodi Na liniji između čeonog i tjemenog režnja Da prosječan čovjek zametne i posljednji Trun poštovanja spram tuđeg Intimnog prostora Pljuvali su mi u lice i grlili me svojim prijateljskim Ručerdama i ručicama kao da smo barem Od iste matere dragi dvonošci iz Valjda svakog društvenog Sloja u valjda svakom Stanju svijesti Ako već moramo razgovarati Ovog dana ove godine Pusti me ukopana s Cigaretom na Najmanje dvije Trećine Metra To je prihvatljiva Udaljenost Ionako smo Svi jedno Zar ne Sestro Bra Te. PJESMA KOJA UVAŽAVA MEĐUSOBAN OMJER ISKUSTVA I MOGUĆNOSTI Pokažite mi pjesnika Koji će se smijati metku I shvatit ću radost Mrtvi Li Po Mrtvi Majakovski Mrtvi Lorca Mrtva ironija na mrtvim usnama Mrtvog studenta mrtve književnosti Umjetnost nikad bliže punku Nikad bezopasnija Nikad poraženija - I dobro nam je tako. DJED MRAZ Kao dijete vjerovao sam