Leonid Andrejev "Juda Iskariotski"



Leonid Andrejev

Iz knjige “Juda Iskariotski i druge priče“

Pripovetka: „Juda Iskariotski“ (odlomak)

-Radujte se, oči Jude iz Kariota! Maločas videste hladne ubice, a evo su pred vama već kukavičke izdajice! Gde je Isus? Pitam ja vas: gde je Isus?
Bilo je nečeg zapovedničkog u promuklom glasu Jude iz Kariota, i Toma pokorno odgovori:
-Znaš i sam, Juda, da su našeg učitelja sinoć raspeli.
-A kako ste vi to dozvolili? Gde je bila vaša ljubav? Ti, voljeni učeniče, i ti, kamene, gde ste vi bili kad su na drvetu raspinjali vašeg prijatelja?
-A šta smo mogli mi da učinimo, sam prosudi – raširi ruke Toma.
-Ti to pitaš, Tomo? Da, da! – nagnu glavu u stranu Juda iz Kariota, i odjednom se gnevno sruči na njih: - Ko voli, taj ne pita šta da radi! On ide i čini sve! On plače, on ujeda, on guši neprijatelja, i kosti mu lomi! Ko voli! Kada se tvoj sin davi, zar ideš u grad i pitaš prolaznike: „Šta da radim? Sin mi se davi u vodi?“- nego se sam bacaš u vodu i toneš zajedno sa njim! Ko voli!
Petar namršteno odgovori na Judin besni  prigovor:
-Ja sam potrgao mač, ali je on sam rekao da ne treba.
-Ne treba? I ti si poslušao?- nasmeja se Juda. - Petre, Petre, zar je moguće njega slušati? Zar se on išta razume u ljude, u borbu?
-Ko se njemu ne pokorava, ide u ad pakleni!
-Pa zašto nisi pošao? Zašto nisi pošao, Petre? Ad ognjeni, šta je ad? Pa makar i pošao, našto ti duša ako ne smeš da je baciš u oganj kad hoćeš!
-Ćuti!- viknu Jovan ustajući. - On je sam hteo tu žrtvu. I njegova je žrtva prekrasna!
-Zar postoji prekrasna žrtva, šta ti govoriš, voljeni učeniče? Gde je žrtva, tamo je i dželat, i izdajnici su tamo! Žrtva je patnja za jednoga, i sramota za sve ostale! Izdajice, izdajice, šta ste učinili sa zemljom? Sad gledaju na nju odozgo i odozdo i smeju se i viču: pogledajte na tu zemlju, na njoj su raspeli Isusa! I pljuju na nju, kao ja!
Juda gnevno pljunu na zemlju.
-On je sav ljudski greh uzeo na sebe. Njegova je žrtva prekrasna! – ostajao je pri svome Jovan.
-Ne, nego ste vi na sebe uzeli sav greh. Voljeni učenik! Zar neće od tebe početi rod izdajica, pleme malodušnika i lažova? Slepci, šta ste učinili sa zemljom? Poželeli ste da je uništite, vi ćete ubrzo ljubiti krst na kome ste vi raspeli Isusa! Da, da, Juda vam obećava da ćete ljubiti krst!
-Juda, ne vređaj! – riknu Petar oblivajući se crvenilom. – Kako bismo mi mogli pobiti sve neprijatelje njegove? Ima ih toliko mnogo!
-I ti, Petre! – gnevno uskliknu Jovan. –Zar ne vidiš da se u njega uselio satana? Odlazi od nas, napasniče! Ti si pun laži! Učitelj je zabranio da se ubija.
-Ali zar vam je zabranio i da umirete? I zašto ste vi živi kad je on mrtav? Zašto vaše noge hode, vaš jezik brblja gluposti, vaše oči trepću – kad je on mrtav, nepomičan, nem? Kako smeju da budu crveni tvoji obrazi, Jovane, kad su njegovi bledi? Kako smeš ti da vičeš, Petre, kad on ćuti? Šta da radite, pitate vi Judu? I odgovara vam Juda, lepi Juda, hrabri Juda iz Kariota: umrite! Bili ste dužni da legnete na put, da hvatate vojnike za mačeve, za ruke. Da ih utopite u moru svoje krvi – da umrete da umrete! Pa makar sam Otac njegov povikao od užasa kad biste svi ušli tamo!
Juda ućuta digavši ruku, i odjednom opazi na stolu ostatke jela. I s čudnim iznenađenjem, radoznalo, kao da je prvi put u životu ugledao hranu, zagleda se u nju i polako upita:
-Šta je to? Vi ste jeli? A možda ste i spavali?
-Ja sam spavao – oborivši krotko glavu odgovori Petar, već osećajući u Judi nekoga ko može da naređuje.
-Spavao sam i jeo.
Toma odlučno i čvrsto reče:
-Sve to nije tačno, Juda. Razmisli: kad bi svi umrli, ko bi ispričao o Isusu? Ko bi ljudima preneo njegovo učenje kad bi svi umrli: i Petar, i Jovan, i ja?
-A šta je sama istina u ustima izdajica? Zar ona ne postaje laž? Tomo, Tomo, zar ne shvataš da si ti samo čuvar kraj kovčega mrtve istine? Čuvar zaspi, i dolazi lopov, i odnosi istinu sa sobom – i reci, gde je istina? Proklet bio, Tomo! Jalov i siromah bićeš doveka, i vi s njim, prokletnici!
-Sam proklet bio, satano! – kriknu Jovan, i njegov uzvik prihvatiše Jakov, i Matej, i svi ostali učenici. Samo Petar ćutaše.
-Ja idem k njemu! – reče Juda pružajući naviše svoju ruku. –Ko će sa Iskariotskim Isusu?
-Ja! Ja ću s tobom! – viknu Petar ustajući. Ali Jovan i ostali ga preneraženo zaustaviše, govoreći:
-Bezumniče! Zar si zaboravio da je on predao učitelja u ruke neprijatelja?
Petar se udari pesnicom u grudi i gorko zaplaka:
-Pa kuda da pođem? Gospode? Kuda da pođem?   


Popularne objave

Dostojevski, "Braća Karamazovi"- Đavo. Mora Ivana Fjodoroviča

Mensur Ćatić PESME

VASKO POPA "IGRE"

NIKITA STANESKU, JAKOVLJEVA BORBA S ANĐELOM ILI IDEJA O "TI"

Borhes PESME

Branko Miljković Tragični soneti

Dostojevski, "Braća Karamazovi" - "Pobuna", "Veliki inkvizitor" (odlomci)